Jedna od najomiljenijih lokacija grada Rijeke je bez ikakve sumnje riječka tržnica. Potaknuti činjenicom da je prošlo 300 godina od proglašenja Rijeke slobodnom kraljevskom lukom, daleke 1719.godine, a koja je za posljedicu imala stvaranje moderne luke u 18. stoljeću, tu negdje počela je i priča o riječkoj tržnici…
U ispucalim rukama tadašnji su ribari u košare ubacivali svoj tadašnji ulov….ribe, rakove, školjke…pa ranom zorom tko je stigao i mogao u šušuru ranog jutra za sebe je nabavio svjež i zdrav obrok.
Ono što je bio trg za gradove, to je za grad Rijeku bilo mjesto uz morsku obalu kraj drvenog mola gdje se moglo ne samo kupiti svježu ribu, već i ćakulati … je li poslužilo vrijeme ribare, kakav je bio ulov, ima li srdelica, kada stiže sljedeći brod… – jednostavno, mjesto gdje se mogao osjetiti puls grada.
Sve glave na suhom
Kako se razvijala luka i grad, tako se javila potreba da prodavači dobiju svoje mjesto pod krovom. Iz tadašnjeg Gradskog tehničkog ureda izašao je projekt Isidora Wauchniga, kojim je predviđena gradnja paviljona kakve poznajemo i danas.
Postavljeni jedan iza drugog, paviljoni su uskoro dobili i svoja stubišta za drugi kat, kao i prepoznatljivu zelenu boju, koje je obnovljena 2009.godine. Zanimljivo je da je tržnica u svojih 125 godina rada, bila zatvorena samo u vrijeme obnova 1971. i 1974.godine. Naši prodavači morskih plodova, koji su u košarama uz samo morsku obalu kraj drvenog mola prodavali dnevni ulov, dobili su svoj krov nad glavom i glavu na suhom – ribarnicu.
Nova gradska četvrt
Tri su građevine postale temelj nove gradske četvrti. Ribarnica je, s vremenom sve manje udovoljavala higijenskim standardima rastućeg grada, pa je pala odluka da se izgradi nova. Riječki arhitekt Carlo Pergoli, stvorio je nacrte, a radovi su počeli uoči Prvog svjetskog rata 1914.godine. Ribarnica je postala vrhunski spoj funkcionalnosti i estetike, i to kombinacijom secesije i romaničkog stila. Često kažu, četvrt je oteta moru, pa je more zna kazniti poplavama u vrijeme jake južine…
Zbog rastućeg značaja riječke luke kroz 19. stoljeća, širio se grad, doseljavali su se ljudi, a samim time rasla je i potreba da Rijeka dobije svoj gradski trbuh. Danas poznata kao Velika tržnica i istinski ukras grada, tržnice imaju nemjerljivu kulturnu i povijesnu vrijednost, te neprocjenjivu vrijednost koju joj daju ljudi – i kupci i prodavači.
Investicije i valorizacija riječke tržnice
Nedavno uređenje Kazališnog trga, kao i investicije u riječku tržnicu od nešto manje od 6 milijuna kuna, dokaz su kolika je vrijednost trbuha grada, ne samo za Grad, već i za sve goste i stanovnike Rijeke. Investicije u kojima su stari kiosci zamijenjeni novima, kako bi tržnica dobila unificirani izgled, kao i brojne druge investicije koje su provedene, dokazuju kako se vrijednost ove lokacije itekako zna, poštuje i cijeni.
Turističku vrijednost grada Rijeke odavno su prepoznali gosti koji u sve većem broju dolaze u grad na Rječini. Riječka je tržnica upravo jedno od mjesta koje se ne zaobilazi- usudili bi se reći prava riječka žila kucavica. Nije neobično stoga, u toplijim danima proljeća i ljeta susresti mnoštvo turista sa fotoaparatima kako se dive živopisnom karakteru i zbivanjima na tržnici, kako pregledavaju i opipavaju svježe povrće i voće, kušaju med i maslinovo ulje, ili stvaraju foto galeriju bogate ponude na ribarnici….
Predivan prostor u kojem se miješaju strka, vika, trgovina, cjenkanje, boje, mirisi… ne može zamijeniti niti jedan trgovački centar, jer naprosto – riječka tržnica ima dušu.
